Šta je antipjena u tretmanu otpadnih voda?

Protiv pjene, također poznat kao sredstvo protiv pjenjenja, je hemijski aditiv koji se koristi u procesima prečišćavanja otpadnih voda za kontrolu stvaranja pjene. Pjena je čest problem u postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda i može nastati iz različitih izvora kao što su organske materije, surfaktanti ili miješanje vode. Iako pjena može izgledati bezopasno, ona zapravo može ometati efikasnost procesa prečišćavanja otpadnih voda ometanjem rada opreme, smanjenjem efikasnosti hemijskih tretmana i potencijalnim uzrokovanjem problema sa prelivanjem ili prenosom.

Sredstva protiv pjenjenja djeluju tako što destabiliziraju mjehuriće pjene, uzrokujući njihovo urušavanje ili spajanje, čime smanjuju volumen pjene i sprječavaju njeno ometanje procesima obrade. Ova sredstva se obično sastoje od mješavine surfaktanata, ulja, silikona ili drugih hidrofobnih supstanci. Kada se dodaju u otpadnu vodu, sredstva protiv pjenjenja migriraju na površinu pjene i narušavaju površinsku napetost, što dovodi do pucanja mjehurića pjene.

Postoji nekoliko vrsta sredstava protiv pjenjenja koja se koriste u tretmanu otpadnih voda, a svako ima svoja specifična svojstva i primjenu:

Sredstva protiv pjene na bazi silikona:

Ovo su među najčešće korištenim sredstvima protiv pjenjenja zbog svoje učinkovitosti u širokom rasponu uvjeta. Sredstva protiv pjenjenja na bazi silikona su stabilna, nerastvorljiva u vodi i mogu se formulirati tako da budu kompatibilna s različitim procesima obrade otpadnih voda.

Prednosti organosilicijumskih odpjenjivača:

Dobra hemijska inertnost, ne reaguje sa drugim supstancama, može se koristiti u kiselim, alkalnim i slanim sistemima

Dobra fiziološka inertnost, pogodna za upotrebu u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, bez zagađenja okoline

Umjerena termička stabilnost, niska isparljivost i mogućnost upotrebe u širokom temperaturnom rasponu

Niska viskoznost, brzo širenje na granici gas-tekućina

Površinska napetost je niska, samo 1,5-20 mN/m (voda je 76 mN/m)

Nije rastvorljivo u surfaktantima sistema za pjenjenje

Niska doza, niska viskoznost i niska zapaljivost

Polimerni antipjenušači:

Ovi agensi protiv pjenjenja zasnovani su na polimerima koji ometaju stvaranje pjene adsorpcijom na površinu mjehurića pjene i mijenjanjem njihove stabilnosti. Polimerni agensi protiv pjenjenja često se koriste u situacijama gdje tradicionalni agensi protiv pjenjenja možda nisu efikasni, kao što je slučaj u uslovima visoko alkalnih ili kiselih otpadnih voda.

Ostali antipjenušači:

U nekim slučajevima, antipjenušači na bazi silikona možda neće biti prikladni zbog tehnoloških problema ili specifičnih procesnih zahtjeva. Antipjenušači koji nisu od silikona, kao što su antipjenušači na bazi mineralnog ulja ili masnih kiselina, nude alternative koje mogu biti ekološki prihvatljivije ili bolje prilagođene određenim primjenama.

Praškasti antipjenušači:

Neki agensi protiv pjenjenja dostupni su u obliku praha, što može biti prednost u primjenama gdje tekući aditivi nisu praktični ili gdje je potrebno produženo djelovanje protiv pjenjenja.

Izbor odgovarajućeg sredstva protiv pjenjenja zavisi od faktora kao što su priroda otpadne vode, specifičan proces tretmana koji se koristi, regulatorni zahtjevi i troškovi. Pored odabira pravog sredstva protiv pjenjenja, pravilna doza i metode primjene su ključne za osiguranje efikasne kontrole pjene bez negativnog utjecaja na performanse tretmana otpadnih voda.

Iako su sredstva protiv pjenjenja učinkovita u kontroli pjene u procesima prečišćavanja otpadnih voda, važno ih je koristiti razumno kako bi se izbjegle neželjene posljedice poput ometanja bioloških procesa prečišćavanja ili ispuštanja štetnih tvari u okoliš. Redovno praćenje nivoa pjene i prilagođavanje doze sredstva protiv pjenjenja po potrebi može pomoći u optimizaciji kontrole pjene, a istovremeno minimizirati sve negativne utjecaje na učinkovitost prečišćavanja otpadnih voda i usklađenost s propisima o zaštiti okoliša.